Potraživanja:
Kao da je lagano od nekog nešto potraživati. Pa prvo valjda treba biti u nekom odnosu, najbolje radnom naravno, pa da možeš potraživati plaću za ono što si odradio. Ali, niti sam radio zadnjih godinu i pol dana niti sam kome što prodavao na veresiju, pa prema tome nema se tu šta ni potraživati.
Doduše, posudio Janku 200 za krstitke. Ima toliko već eto da mu je ta ista mala prošle godine imala i prvu pričest i opet mu posudio 200 i nikad vratiti. Ali, barem prizna za razliku od onog šupka iz birtije što je kukao da mu hitno treba večeras 100 i da mu žena bolesna i da odmah ujutro ima namjeru vratiti, a sad prođe pored mene kao da me nikad nije vidio, seronja jedan. Samo, dobit će on po fanfulji, dobit.
Onom mom bratiću sa sela, neženja, što vazda sam sebi u bradu nešto mrmlja, kad me pitao da je upoznao jednu preko oglasnika i da se dopisuju i ako može da ju samo jednom vidi uživo, dao 300. Mislim se, daleko ti je ta ženska da dalje ne može biti, tri dana puta u nesigurno, a nazad ko zna kako ćeš i teško da od tog ima sreće, ali hajde, neka proba - dao. Pitam ga da kako je bilo, a on samo odmahne. Dobro ili loše? A on opet samo rukom mahne u stranu tako da ne znam kako je prošao i planira li se njome ženiti. Ali ne žalim. Barem je probao. A ne kao ja.
Drugih potraživanja, a bogme niti iščekivanja nema. Nema se čemu nadati. Sve u svemu - nula od potraživanja.
Dugovanja:
Dužan u troje svatove ovog ljeta.
Dužan onoj njegovoj učiteljici što mi dala šećera i vode kad me zamalo šlog nije strefio na roditeljskom. Pa to je bilo više jedinica nego predmeta. Nekako nategli. Završio škole i eno ga sad ubija boga u kauču. Možda bi i bilo bolje da ga nije pustilo, barem bi nešto naučio, a ovako, zaboravio i ono što je znao. A ni banke prebijene ni on ni snaha. Isto fakultet. Ni dana staža.
Brki panduru, ne znam kako se odužiti.
Pred zoru, vraćam se od kuma, kad zaustavlja.
- Daj papire. Je si pio?
- Nu, mislim se, je l' izgledam tako loše?
I vozio u prvoj pod rotacijom ispred mene sve do pred avliju. I sparkirao mi auto na dupriju. Ne bi je ja pogodio do sudnjeg dana. Još magla neka bila s rosuljom. Ma ni sebe ne bi vidio koliko smo popili, a ne crtu. A crte i nema po tim putovima. A i da je ima, ko bi ju vidio od blata. Nemaš ti tu šta ni gledati, gdje bi zalutao, voziš ravno i gotovo. Pa kad dođeš.
Dužan i onom gore ved odavno.
Prvo, ono kad sam skakao na glavu. S crvenim križem na more. A voda bistra, ne kao Sava. Vidiš skroz duboko. Računam - skroz duboko, znači - duboko je. I s nekog bora, sav se ulijepio od smole, rastjerao cvrčke i prekinuo im svirku - ljulj potrbuške ko klada. Valovi tsunami do Kamčatke. Glava jedva prošla pored ruba stijene, ali zakačim malo jajetom. Ne treba jajetu puno pa da vrištiš. A oteklo, kao u nosoroga.
Drugo, ono za vojsku. Mi u šumu po drva. Cijeli dan sjekli i da ćemo nazad kad ode radilica na zetoru. On u selo po drugi traktor, a tamo skupljaju za vojsku. Bjež' nazad. Pet dana u brdu na suhoj vodi bili. Inače, tko zna kako bi završilo.
Dužan i ovoj mojoj. Trpi žena muški, nema šta. Posve muški.
Što se novaca tiče, nikom ništa dužan nisam. Čista obraza. Ne znam na dug pa me ubij. Kako ćeš posuditi kad znaš da ne možeš vratiti. Bolje nemati.
Saldo prethodnih razdoblja:
E, to je nezgodno. Evo, osvrćem se oko sebe, ali nigdje ništa ni od čega nije ostalo. Ni mrve. Ne znam kako je to moguće, no vrlo je jasno - ništa. Kao da i nisi bio živ. Kao od majke rođen. Rifla koridorka i jakna Jakuševac, to ti je to.
Malo podijelio, malo drugi raznijeli, vrijeme odnijelo. Kod normalnog svijeta ostane svašta. Ako ništa drugo barem jedno vanbračno ili ciroza jetre.
Đuri kao saldo prethodnih razdoblja, eto, ostao nadimak Đura Babura, jer mu je u birtiji jedan od preka za kirbaj tako razbio nosinu da se i dan danas priča. I djeca iza ćoška dovikuju - Đura Babura, Đura Babura.
Nešto mora ostati. Trebalo bi ostati. A kod mene - nula. Doduše, na koliko te mjesta sve nosilo, kolike tuđe stanove farbo i renovirao i započinjao - dobro i da te ima uopće. Sve otišlo na autobus, vlakove, seobe, čekanja i otpraćanja. Izađeš s ruksakom van i svejedno ti na koju stranu. Opet od nule. Niti koga znaš niti koga poznaš, a valja pregrmiti. Nije ni čudo za saldo prethodnih razdoblja da je apsolutna nula. Ustvari, još je to i dobro. Moglo se biti bez jaja. Ovako, ne da se hvalim, bar nešto ostalo.
Planirani priljevi:
Planirani?!! Dobro, ima svijeta koji planira i drži se utabanog pravca. Ima. Ima i svijeta koji živi od danas do sutra, ali bogme ima i nas koji nismo sigurni ni do večeras, a kamoli do zore. Ne treba ti puno da mrak padne na oči. Šta se dalje patiti? Sutra još lošije garant. Vidiš po novinama - došao kući, otuširao se, popio dvolitru crnog i po dvocijevku. Opa. Gotovo.
Planirani priljevi - odakle bi mogli doći? Nemam ideje. A baš ništa drugo i ne radim po bogovetne dane nego kontam kako bi se moglo. I piši molbe, i pravi životopise. Čak platio Buci fotografu da me malo retušira, na mlađe, bez bora i sijedih. Ali jok. Ni negativnog odgovora, a kamoli da te pozovu.
Planirani priljevi - jedino priložiti listić od kladionice, a?
Planirani rashodi:
Ako može nula, bilo bi dobro. Samo, nema se gdje unijeti tekstualni dio, oni traže da se upiše cifra. Koliko ja znam, rashodi sami od sebe dolaze u pravilu kao uplatnice, a tvoje je da platiš. Što se mene tiče, slobodno piši nulu, iako neće tako biti. Nešto de se morat platiti. Neka kazna, opomena, ovrha, zadužnica. Komunalna naknada, gradska pristojba. Nadoplata razlike. Prijelaz na novi obračunu. Nadomjestak za promjenu tarife. Usklađivanje akontacije. Doprinos za. Odbitak od. Prirez na. Za šume, za vode, za kubike, za kvadraturu, za predviđenu snagu, za limitaciju, za prekoračenje, za jalovinu, za odvoz, za javne, za otpadne.
Za grobno mjesto - ma neka ga vade. To neću platiti. Kome smeta? Leži tamo ved 26 godina. Neka vade. Samo, garant će gadovi poslat račun i za vađenje. Neće oni džabe. Ali, platit neću. Neka vade.
Ma rashoda ko drva. Pitaj njih koliki će biti. Ja o tom pojma nemam.
Stanje konta:
Mislim da je bolje nula nego minus. Tako me učilo, sve - samo ne u dug. Iako više baš i nisam siguran da ulazni računi imaju ikakve veze s izlaznim.
Znam ovog jednog, susjed tri kuće dalje - sve na kredit. I traktor i kuća i marva. Sve. Auto, žena ne radi, jedna na fakultetu, druga u medicinsku. I sve ko bog. Svaki dan u birtiji. Član partije. Nedjeljom prvi red do oltara. I nikome ništa. Štima i ulaz i izlaz.
Čudan je taj knjigovodstveni te. Nekome to kao od šale. A vidi u mene, sve same nule i dubioze.
Totalni saldo:
Potraživanja: nula.
Dugovanja: nula.
Saldo prethodnih razdoblja: debela nula.
Stanje konta: nikakvo. A ni do čega mi i nije.
Na koju sad stranu. S čime. Gdje zakucati. Posla ni od korova, a bez prebijene banke.
Za otkinut si jaja.
Kad već nisi imao muda.